Broj: Vojnosanit Pregl 2015; Vol. 72 (No. 11)

Stabilnost kalema rožnjače posle endotelne keratoplastike

Autori:
Vesna Jovanović, Ljubiša Nikolić

Preuzmite ceo članak u PDF formatu

Uvod/Cilj. Tehnike zamene kornealnog endotela se unapređuju. Ključ za adheziju grafta i oporavak vida je interfejs domaćina prema kalemu. Cilj rada bio je da se utvrdi stabilnost kalema rožnjače kod endotelne keratoplastike sa svlačenjem (DSEK) i uporedi sa stabilnošću kalema kod endotelne keratoplastike sa intaktnom zadnjom površinom (nDSEK) na zečijoj rožnjači, kao i da se ispita način zarastanja operativne rane. Metode. Eksperiment je izveden na kunićima soja činčile (n = 20), podeljenim u dve eksperimentalne grupe. U prvoj grupi (deset očiju) urađen je DSEK, a u drugoj (deset očiju) endotelna keratoplastika bez ljuštenja endotela. Drugog postoperativnog dana kod svih kunića izvršen je pokušaj horizontalne dislokacije kalema pomoću Lindstromovog rolera. Rožnjače su pripremljene za svetlosnu mikroskopiju. Rezultati. Pomeranjem Lindstromovog rolera preko površine rožnjače nije bilo moguće dislocirati nijedan kalem. U DSEK grupi, na svetlosnoj mikroskopiji nije bilo zapaljenja, niti fibroze na spoju strome primaoca i donatora (DRI), ali je DRI bio histološki uočljiv. Takođe, uočena je i retrokornealna membrana u dva oka. U grupi podvrgnutoj endotelnoj keratoplastici bez svlačenja Descemetove membrane (DM), DM primaoca je bila intaktna, bez endotelnih ćelija, sa dobrom apozicijom kalema, bez zapaljenja ili fibroze, a retrokornealna membrana nije uočena. Zaključak. Ova studija pokazuje da nema razlike u stabilnosti kalema kod DSEK, u poređenju sa stabilnošću kalema kod nDSEK i na zečijim rožnjačama. Zarastanje rane kod oba postupka odvija se stvaranjem hipocelularnog ožiljka u obe eksperimentalne grupe.