Broj: Vojnosanit Pregl 2015; Vol. 72 (No. 10)

Difuzioni koeficijent u proceni stepena maligniteta cerebralnih glioma

Autori:
Jelena Ignjatović*, Dragan Stojanov*, Vladimir Živković†, Srdjan Ljubisavljević*, Nebojša Stojanović*, Ivan Stefanović*, Daniela Benedeto-Stojanov*, Nebojša Ignjatović*, Sladjana Petrović*, Aleksandra Aracki-Trenkić‡, Zoran Radovanović*, Lazar Lazović‡

Preuzmite ceo članak u PDF formatu

Uvod/Cilj. Magnetna rezonanca (MRI) je ključni modalitet ne samo za dijagnostiku lezija, već i za procenu tipa i gradusa tumora i stepena širenja u okolno tkivo. Savremene MRI tehnike, kao što je diffusion-weighted imaging (DWI), obezbeđuje fiziološke informacije o tumoru, dopunjujući anatomske informacije dobijene na konvencionalnom MRI. Cilj naše studije bio je da se utvrdi da li postoji korelacija mape prividnog difuzionog koeficijenta (ADC) i patohistološkog nalaza, i da li ADC koeficijent može napraviti razliku između niskogradusnih i visokogradusnih glioma. Metode. Ovom retrospektivnom studijom bilo je obuhvaćeno 25 bolesnika, kod kojih je urađen MRI pregled do sedam dana pre operacije, prema standaradnom protokolu sa sledećim sekvencama: T1WI, T2WI, FLAIR, DWI i postkontrastna T1WI. Podaci dobijeni od DW MRI predstavljeni su merenjem vrednosti ADC koeficijenta. ADC mapa je određivana korišćenjem Diffusion-Perfusion (DP) Tools softvera. Svi boVol 72, No. 10 VOJNOSANITETSKI PREGLED Page 871 Ignjatović J, et al. Vojnosanit Pregl 2015; 72(10): 870–875. lesnici bili su podvrgnuti hirurškoj resekciji tumora. Histološka klasifikacija tumora izvršena je prema kriterijumima Svetske zdravstvene organizacije. Dobijene ADC vrednosti upoređivane su sa patohistološkim nalazom tumora. Rezultati. Vrednost ADC koeficijenta astrocitoma gradus I (0,000614 ± 0,000032 mm2/s) bila je statistički značajno viša (< 0,001) od vrednosti ADC koeficijenta anaplastičnog astrocitoma (0,000436 ± 0,000016 mm2/s) i glioblastoma multiforme (0,000070 ± 0,000008 mm2/s). Vrednosti ADC koeficijenta astrocitoma gradusa II (0,000530 ± 0,000114 mm2/s) bila je statistički značajno viša (< 0,001) od vrednosti ADC koeficijenta anaplastičnog astrocitoma (0,000436 ± 0,000016 mm2/s) i glioblastoma multiforme (0,000070 ± 0,000008 mm2/s). Vrednosti ADC koeficijenta anaplastičnog astrocitoma (0,000436 ± 0,000016 mm2/s) bila je statistički značajno viša (< 0,001) od vrednosti ADC koeficijenta glioblastoma multiforme (0,000070 ± 0,000008 mm2/s). Astrocitom gradusa I (0,000775 ± 0,000023 mm2/s) imao je vrednost ADC koeficijenta cisticnog dela tumorskog tkiva statistički značajno višu (< 0,001) od vrednosti ADC anaplastičnog astrocitoma (0,000119 ± 0,000246 mm2/s) i glioblastoma multiforme (0,000076 ± 0,000004 mm2/s). Vrednost ADC koeficijenta astrocitoma gradusa II (0,000511 ± 0,000421 mm2/s) je bila statistički značajno viša (< 0,001) od vrednosti ADC koeficijenta glioblastoma multiforme (0,000076 ± 0,000004 mm2/s). Zaključak. DWI sa određivanjem ADC mape može se smatrati pouzdanim dijagnostičkim sredstvom koje posredno odražava proliferaciju i malignitet glioma. Vrednost ADC mape može predvideti histopatološke rezultate tumora, razlikovati niskogradusne od visokogradusnih glioma, ali i pružiti značajne informacije za prehirurško planiranje, lečenje i prognozu bolesnika sa visokogradusnim astrocitomima.