Urodinamska dijagnoza subvezikalne opstrukcije – značaj indeksa opstrukcije vrata mokraćne bešike i indeksa kontraktilnosti mokraćne bešike
Autori:
Dimitrije Jeremić, Saša Vojinov, Stevan Stojanović, Ivan Levakov, Mladen Popov, Miloš Maletin, Ines Kalači, Zoran Ružić, Tanja Lakić, Filip Dožić, Dragan Grbić
Preuzmite ceo članak u PDF formatu
Uvod/Cilj. Indeks opstrukcije vrata mokraćne bešike [bladder outlet obstruction (BOO) index – BOOI] koristi se prilikom urodinamskog ispitivanja sa ciljem postavljanja dijagnoze BOO. Indeks kontraktilnosti mokraćne bešike (bladder contractility index – BCI) je urodinamski parametar koji se nekonzistentno koristi u praksi. Cilj rada bio je da se ispita korelacija između BOOI i BCI. Metode. Retrospektivna studija sprovedena je u periodu 2021–2023 godine i obuhvatila je 176 bolesnika muškog pola. Korišćenjem t-testa, analize varijanse i analize korelacije, analizirani su BOOI i BCI. Rezultati. Visoke vrednosti BOOI (40–80) i slabija kontraktilnost bešike (BCI < 100), kao mogući uzročnici simptoma od strane donjeg urinarnog trakta (lower urinary tract symptoms – LUTS) koegzistirale su u 11,37% slučajeva. Visoka vrednost BCI (> 150) povezana je sa značajnim brojem bolesnika (7,39%) sa visokim vrednostima BOOI (> 40), delujući kao kompenzatorni mehanizam koji prikriva prave uzroke LUTS. U grupama bolesnika sa BCI < 100 i > 150 pokazana je obrnuta korelacija sa BOOI, kao što je i očekivano. Vrednosti BOOI 20–39 i BCI 101–149 smatrane su „sivom zonom“. Korelacija PdetQmax i Qmax nije pokazala statističku značajnost (r = -0,2006), što čini BOO faktorom koji može uticati na ovaj odnos. Pored ovoga, intrauretralni kateter postavljen tokom urodinamskog ispitivanja značajno je uticao na ovaj odnos. Kao što je očekivano, uočena je negativna korelacija između Qmax i BOOI (r = -0,44841, p < 0,001), dok su BCI i Qmax imale pozitivnu linearnu korelaciju (R2 = 0,2255, p < 0,001). Korelacija između dva ispitivana indeksa, BOOI i BCI, pokazala je pozitivnu linearnu povezanost, što ukazuje na postojanje fiziološkog mehanizma za kompenzaciju BOO (R2 = 0,3292, p < 0,001). Zaključak. U kombinaciji sa BCI, BOOI je dovoljan za postavljanje definitivne dijagnoze u posmatranim grupama bolesnika. Preporuka je da se BOOI, BCI i Qmax uvek koriste u kombinaciji. Qmax, kao mera koja se najviše analizira prilikom urofloumetrije, može biti nedovoljna za dijagnozu u jasnim kliničkim slučajevima.