Broj: Vojnosanit Pregl 2018; Vol.75 (No. 12)
Ukupno preživljavanje bolesnika sa nesitnoćelijskim karcinomom pluća nakon hirurškog lečenja
Autori:
Olivera Lončarević, Slobodan Aćimović, Jelena Vuković, Marko Stojisavljević, Nebojša Marić, Slobodan Lončarević, Marina Petrović, Ivana Milivojević, Gordana Ignjić, Gordana Milić, Leonida Mirilo, Nemanja Rančić
Preuzmite ceo članak u PDF formatu
Uvod/Cilj. Karcinom pluća je jedan od najčešćih malignih tumora. Oko 80% karcinoma pluća jeste nesitnoćelijski karcinom pluća (NSCLC). Na osnovu patohistoloških karakteristika, najčešći tipovi NSCLC su skvamocelularni karcinom i adenokarcinom. Cilj studije bio je da se analizira preživljavanje bolesnika sa NSCLC na osnovu njihovog patohistološkog tipa i T – primarni tumor, N – regionalni limfni nodusi, M – udaljene metastaze (TNM) stadijuma koji su lečeni hiruški, a nakon toga prema TNM stadijumu hemioterapijskim protokolima i/ili radioterapijom. Metode. Izvršena je retrospektivna analiza preživljavanja bolesnika sa NSCLC lečenih u Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu u periodu 2010–2015. Ukupan broj bolesnika je bio 85 (27 žena i 58 muškaraca). Rezultati. Kod bolesnika sa skvamocelularnim karcinomom stopa smrtnosti bila je 19,5% kod ukupno 41 bolesnika, dok je kod bolesnika sa adenokarcinomom stopa smrtnosti bila 43,2% kod ukupno 44 bolesnika. Prosečno ukupno preživljavanje bilo je statistički značajno kraće kod bolesnika sa adenokarcinomom u poređenju sa onima koji su imali skvamocelularni karcinom (1605,2 vs. 1304,8 dana; p = 0.005). S druge strane, prosečno ukupno preživljavanje je bilo statistički značajno kraće kod bolesnika sa adenokarcinomom kod kojih se javio recidiv bolesti u poređenju sa bolesnicima sa skvamocelularnim karcinomom kod kojih se takođe javio recidiv (1212,8 vs. 1835,5 dana; p = 0.032). Zaključak. Adenokarcinom je mnogo agresivniji karcinom u poređenju sa skvamocelularnim karcinomom sa kraćim ukupnim preživljavanjem. Potrebne su dodatne studije kako bi se identifikovali faktori rizika za pojavu recidiva bolesti nakon hiruškog lečenja i kako bi se dodatno objasnila uloga tumorskih markera i tehnika molekularne biologije u progresiji bolesti.