Број: Vol.83 (No. 10)

Toksoplazmoza u Autonomnoj pokrajini Vojvodini, Srbija: analiza podataka nadzora tokom 29 godina (1997–2025)

Аутори:
Mioljub Ristić, Tatjana Pustahija, Svetlana Ilić, Maja Lazović, Milorad Španović, Snežana Medić

Преузмите цео чланак у ПДФ формату

Uvod/Cilj. Toksoplazmoza je široko rasprostranjena zoonoza od značaja za javno zdravlje, naročito kod trudnica i imunokompromitovanih osoba. Cilj rada bio je da se analiziraju epidemiološke karakteristike i vremenski trendovi toksoplazmoze u Autonomnoj Pokrajini (AP) Vojvodini, Srbija, u periodu od 29 godina (1997–2025). Metode. Sprovedena je deskriptivna populaciona studija korišćenjem podataka o prijavljenim slučajevima toksoplazmoze iz rutinskog sistema nadzora za period 1997–2025. Stope incidencije izračunate su na 100 000 stanovnika. Analizirane su demografske, topografske i sezonske razlike među obolelima. Povezanost između utvrđene učestalosti toksoplazmoze i klimatskih varijabli procenjena je primenom Spearman-ovog koeficijenta korelacije. Rezultati. Registrovano je ukupno 389 slučajeva toksoplazmoze tokom studije, bez registrovanih smrtnih ishoda. Godišnja utvrđena incidencija kretala se od 0,06 do 1,49 na 100 000 stanovnika. Segmentiranom log-linearnom regresionom analizom utvrđene su dve statistički značajne promene trenda registrovane incidencije toksoplazmoze: značajan porast u periodu 2001–2007. godine [godišnja procentualna promena (annual percent change – APC) = 32,1%; 95% interval poverenja (confidence interval – CI): 14,0–53,0; p = 0,005] i pad u periodu 2015–2019. godine (APC = -35,1%; 95% CI: -49,8−-16,2; p = 0,013). Najveći udeo registrovanih slučajeva zabeležen je u grupi životnog doba 15–29 godina (34,19%), zatim 0–14 godina (23,14%) i 30–39 godina (21,59%). Žene su činile 60,15% svih slučajeva i bile su statistički značajno starije od muškaraca (30,56 ± 14,74 naspram 22,88 ± 15,02 godina; p < 0,001). Većina slučajeva (66,07%) registrovana je u urbanim sredinama. Nije nađena statistički značajna razlika u sezonskoj distribuciji, mada je najveći udeo (38,30%) slučajeva zabeležen u periodu januar–mart. Nađena je statistički značajna negativna povezanost između prijavljene incidencije toksoplazmoze i prosečne temperature (ρ = -0,5111; p = 0,0046), dok povezanost sa padavinama, vlažnošću i brojem kišnih dana nije bila statistički značajna (p > 0,05). Zaključak. Prijavljena incidencija toksoplazmoze u AP Vojvodini pokazala je opadajući trend tokom posmatranog perioda. Uprkos sniženju prijavljene učestalosti, unapređenje nadzora, poboljšanje prepoznavanja kongenitalne toksoplazmoze i razmatranje standardizovanog prenatalnog skrininga mogu doprineti efikasnijoj prevenciji i ranom otkrivanju kongenitalne infekcije.