Број: Vol.83 (No. 9)

Efekti jonizujućeg zračenja na štitastu žlezdu i sistemski inflamacijski odgovor kod profesionalno izloženog osoblja na nuklearnoj medicini

Аутори:
Sladjana Vuković, Danilo Kostić, Vesna Ćorić

Преузмите цео чланак у ПДФ формату

Uvod/Cilj. Niske doze jonizujućeg zračenja (ionizing radiation – IR) mogu izazvati suptilne biološke efekte sa kliničkim implikacijama nakon hronične profesionalne izloženosti. Cilj rada bio je da se ispita efekat profesionalne izloženosti niskim dozama IR kod žena zaposlenih na poslovima iz oblasti nuklearne medicine (nuclear medicine personnel – NMP). Metode. Istraživanje je sprovedeno analizom medicinskih podataka iz obaveznih periodičnih zdravstvenih pregleda 45 žena NMP izloženih IR u proseku 14 godina (exposed group – EG) i 43 zdravstvene radnice, usklađene po starosti, koje nisu bile izložene IR (control group – CG). Na osnovu vrednosti parametara periferne krvi, izračunati su indeksi sistemske inflamacije: odnos neutrofila i limfocita (neutrophil-to-lymphocyte ratio – NLR), izvedeni (derived) NLR (dNLR), odnos trombocita i limfocita (platelet-to-lymphocyte ratio – PLR), odnos limfocita i monocita (lymphocyte-to-monocyte ratio – LMR), sistemski imunsko-inflamacijski indeks (systemic-immune-inflammation index – SII), indeks sistemskog inflamacijskog odgovora (systemic inflammation response index – SIRI), zajedno sa indeksima trombocita, kao što je srednja zapremina trombocita (mean platelet volume – MPV). Funkcija štitaste žlezde procenjivana je određivanjem slobodnog tiroksina (free thyroxine – fT4) i tireostimulirajućeg hormona (TSH). Ultrazvučna anatomija štitaste žlezde klasifikovana je kao normalna ili abnormalna (nodusi, ciste ili smanjena ehogenost). Rezultati. U poređenju sa CG, u EG je utvrđen statistički značajno viši apsolutni broj monocita (p = 0,006), kao i viši SIRI (p = 0,046). SIRI je pokazao granično negativnu povezanost (p = 0,057) sa trajanjem izloženosti IR, dok je LMR imao značajnu pozitivnu korelaciju (p = 0,026). U EG su nađene značajno niže vrednosti fT4 (p < 0,001), bez značajne razlike u vrednostima TSH (p = 0,858) u poređenju sa CG. U EG broj abnormalnih ultrazvučnih nalaza štitaste žlezde bio je veći, a profesionalna izloženost IR značajno je povećala rizik od abnormalnih nalaza u više modela logističke regresije (p < 0,05). Zaključak. Hronična profesionalna izloženost niskim dozama IR kod NMP žena, povezana je sa paralelnim dejstvima – sistemskim i onim vezanim za štitastu žlezdu – uključujući izmenjene indekse inflamacijskog odgovora, niže nivoe fT4 u okviru referentnog opsega i više strukturne abnormalnosti štitaste žlezde. Ovi nalazi ukazuju na to da su abnormalnosti štitaste žlezde indukovane zračenjem praćene sistemskim imunološkim promenama, ali treba ih tumačiti kao asocijativne i hipotetičke.