Број: Vol.83 (No. 7)

Stagnacija i nejednakost: panevropska analiza strukturnih činilaca u prevalenciji pušenja (2014–2019)

Аутори:
Ibrahim Demir, Ozkan Ayvaz

Преузмите цео чланак у ПДФ формату

Uvod/Cilj. Iako se prevalencija pušenja na globalnom nivou postepeno smanjuje, ukupni trendovi maskiraju značajne nejednakosti između regiona u Evropi, kao i nejednakosti u zavisnosti od obrazovnog i socioekonomskog statusa. Cilj ove studije bio je da proceni da li se nejednakosti u prevalenciji pušenja u Evropi, koje zavise od regionalne pripadnosti i obrazovnog statusa, povećavaju i da identifikuje strukturne barijere za kontrolu upotrebe duvana u kontekstu ukupnih trendova. Metode. Korišćenjem podataka Evropskog zavoda za statistiku (European Statistical Office – Eurostat) iz 32 zemlje (2014–2019), analizirane su dnevne stope pušenja, izloženost duvanskom dimu u zatvorenom prostoru i intenzitet pušenja. Kako bi se uzele u obzir demografske razlike, evropski proseci su izračunati kao srednje vrednosti ponderisane prema broju stanovnika. Za ispitivanje povezanosti između indeksa nivoa obrazovanja i pokazatelja u vezi sa pušenjem na nivou zemlje korišćeni su Pirsonove korelacije i multivarijantni regresioni modeli. Rezultati. Iako je ponderisani prosek prevalencije svakodnevnog pušenja u Evropskoj uniji (EU) blago opao, regionalne razlike su se pojačale. Nordijske zemlje zadržale su najnižu prevalenciju (~12%), dok su u istočnoevropskim zemljama i Turskoj primećeni stagnacija ili porast (~27–29%). Velika obrazovna razlika na nivou zemalja je postojala; zemlje sa većim udelom visokoobrazovanog stanovništva imale su značajno nižu ukupnu prevalenciju pušenja. Uočene su izražene razlike među evropskim zemljama u izloženosti duvanskom dimu u zatvorenom prostoru; u Grčkoj i Hrvatskoj svakodnevna izloženost prelazila je 19%, dok je u Finskoj iznosila manje od 3%. Zaključak. Pad stope pušenja stagnirao je u strukturno nepovoljnim regionima, što podržava „hipotezu o očvršćavanju“ (fenomen u kojem preostala populacija pušača postaje otpornija na prestanak pušenja) na makro nivou. Generičke mere kontrole duvana gube efikasnost. Da bi se premostio sve veći jaz u zdravstvenoj jednakosti, buduće intervencije moraju biti usmerene prema visokom nivou „teškog“ pušenja i sprovođenju okruženja bez duvanskog dima u regionima koji zaostaju.